Svemir, posljednja granica. Ovo su putovanja svemirskog broda Enterprise. Njegova petogodišnja misija: istraživati čudne nove svijetove, tražiti novi život i nove civilizacije, hrabro ići gdje još ni jedan čovjek nije išao. (uvodni tekst serije Zvjezdanih staza, op.a.)

Ne znam koliko vas je uopće fan serije Star Trek. Svi moji bliski i daljnji prijatelji znaju da ja jesam. Jedan od razloga je taj što unatoč često simplificiranim zapletima i raspletima, likovi u ovom fikcijskom svijetu budućnosti bore se za veće dobro, istražuju sebe i nove načine kako rasti a pritom ne omesti postojeću civilizaciju ili osobu pored sebe.

Povijest bilježi kako su u svojim pohodima istraživači često uništavali postojeće civilizacije u usponu ili zalasku slično kao što čovjek nehotice nagazi mrava žureći na svom putu do supermarketa koji je pred zatvaranjem. Tek daljnjim razvitkom postali smo svjesni vlastite (malene) pozicije na planeti, i počeli promišljati o načinima na koje istražujemo. Interesantan je jedan od stavova kvantne fizike tzv. Heisenbergov princip neodređenosti, prema kojem već samo promatranje odn. mjerenje utječe na ishod mjerenja.

Svakodnevni Svemir čije granice poznajemo završava na granicama naših putovanja. Dok sam bio mali, tata me je pitao da li volim svoju domovinu. Odgovorio sam da volim Slavoniju, da volim Pulu i Medulin, Zagreb, Zagorje, rijeku Kupu i Lijeve Štefanke. U pokušaju da mi objasni što bi to bila domovina (tada još Jugoslavija), pitao sam ga kako da volim mjesta na kojima nisam nikad bio, nikad ih posjetio. Kako da njih zovem svojom domovinom? Rekao sam da ako moram voljeti svoju domovinu, onda je moja domovina ta naša mala planeta, jer ne razumijem tko je odredio gdje završava naša domovina, a počinje tuđa. Gdje završava ono što moramo voljeti, a gdje ono što ne moramo. A tako slično izgledaju. Kako sam odrastao, sve više sam shvaćao da domovina nije samo ono što sam posjetio i osjetio, već i puno toga što ću tek vidjeti i naučiti. Ljudi, meni neshvatljivi stavovi i životni stilovi, filozofije i učenja, jednom nepoznati i udaljeni, postajali su dio mojeg globusa. I što ih se više nastanjivalo, to su i prazni dijelovi mape postajali veći. Ta ista mišljenja drugih ljudi koja su me nekoć činila nesigurnima, ili ih jednostavno nisam razumio, počela su postajati baš kao zemlje i običaji koje još nisam upoznao. Jednom kad mirno i sa strpljenjem proputuješ transsibirskom željeznicom, počinješ prihvaćati pa čak i voljeti taj gotovo mjesečev krajolik. Ma koliko god stran i dalek nam stav nekog čovjeka bio, prihvatimo li ga lakše ćemo ga upoznati. U ovim serijama lakih nota o budućnosti, ljudska rasa se riješila jedne od naših najvećih nedaća, ega ponosa.

U našim putovanjima po globusu života, uspijemo li smanjiti svoj ego i utišati njegove alarme kad god se susretnemo s nama stranim životnim pogledima drugih ljudi, otvorit ćemo si mogućnost da razumijemo. Razumjeti ne znači nužno da ćemo i mi morati tako živjeti, ili preuzeti te stavove, no razumjeti zapravo znači prihvatiti. Kad naša voljena osoba ima drugačije poglede na to kako bismo nešto zajednički trebali učiniti, prihvatiti bi značilo za početak pomiriti se s time da ona ima drugačiji stav. Ta naša akcija će u našem tijelu pokrenuti reakciju opuštanja, hormoni stresa će se smanjiti, obrana popustiti. Kada odustanemo od našeg ega ponosa, tada se ponovo počinje događati ona magična povezanost između nas i te druge osobe, uzajamno poštivanje, ljubav, a što je osnova za bilo kakvu kvalitetnu komunikaciju i kvalitetan rezultat.

Da li je pokojni Gene Roddenberry, tvorac Zvjezdanih staza, bio vrhunski pisac i producentima ili ne, to ću ostaviti filmskim kritičarima, no ovaj zaljubljenik u drugačiju budućnost nedvojbeno je utjecao na mnoge od nas koji smo uz te pokretne slike udaljenih svjetova maštali i rasli u ovdašnjoj galaksiji, razvijali se i rasli otvorena uma na drugačije životne običaje i stavove.

Pokušajte i vi živjeti ovakvu tolerantniju budućnost već danas i iznenadit će vas nova prostranstva u ljudima oko vas. Sretno i veselo istražujte! Vaš Mirko